TRAVANJ 2010.

Po svojoj definiciji, prijedlozi su nepromjenjive riječi koje služe kako bi se pokazali odnosi među bićima, stvarima i pojavama te utječu na padež riječi uz koju stoje. Prijedlozi izriču odnos sklonidbenih riječi i ostalih riječi u rečenici, a najčešće se ''predlažu'' imenicama i zamjenicama.

No svakako je jedan od ''najkontroverznijih'' prijedloga upravo prijedlog s/sa, barem ako je suditi po broju upita upućenih našemu jezičnom savjetovalištu vezanih upravo uz ovaj prijedlog. Kada se rabi duži, a kada kraći oblik – dvojba je ne samo mnogih prosječnih govornika hrvatskoga jezika, već i mnogih nastavnika, jezikoslovaca i lektora hrvatskoga jezika. A kako i ne bi bila, kada i stručna literatura nudi različita rješenja dodatno komplicirajući situaciju!?

No u jednome se velika većina stručnjaka ipak slaže, a to je da dulji oblik prijedloga sa samoglasnikom (naveskom) a dolazi:

1. ispred oblika osobne zamjenice prvog lica jednine u instrumentalu (sa mnom)
2. ispred riječi koje počinju suglasnicima s, š, z i ž (npr. sa sinom, sa školom, sa zadrškom, sa žalošću i sl.)
3. ispred riječi koje počinju suglasničkim skupovima ks- i ps-, odnosno gdje je drugi suglasnik s, š, z ili ž (npr. sa Ksenijom, sa psom, sa pšenicom i sl.)

Dakle navedene su situacije gdje nema nikakvih dvojbi, gdje je nužno rabiti dulji oblik prijedloga, s naveskom.

No često nas pitaju rabi li se dulji oblik ispred brojeva (npr. sa četiri, sa osam i sl.), ispred težih suglasničkih skupova (npr. čk-, čl-, čr-, kč-, pč- i dr.), ako iza njega slijedi samo jedan glas (to se piše sa dž, a ne sa đ, Marko počinje sa m i sl.) ili nepromjenjiva riječ, odnosno riječ koja se u rečenici rabi kao da je nepromjenjiva (npr. rečenicu nije dobro započeti sa ja) ili pak ispred nesklonjivih riječi (npr. kratica za kilogram označava se sa kg i sl.).

U navedenim situacijama smatramo da prednost treba dati kraćemu obliku, a samo ispred težih suglasničkih skupova slobodan je odabir dužega ili kraćeg oblika (većina autora daje im status tzv. dublete).

Zanimljivo je i to da prijedlog s/sa s riječju u instrumentalu označava društvo (npr. putovao sam s Markom i sl.), ali se vrlo često griješi i veže uz imenicu koja znači sredstvo (npr. putovao je s autobusom i sl.). Međutim, uza sintagme i nepromjenjive riječi njime se izražava i sredstvo (npr. ranjen je s nekoliko hitaca i sl.).

Osim sredstva i društva, ovaj prijedlog izriče također i druge okolnosti (npr. diplomirala je s odličnim uspjehom i sl.), a dolazi i kao vremenska oznaka u rečenicama poput: S prvim danima proljeća počeli smo sve češće boraviti u prirodi.

Ivan Ćesić, prof.

Literatura:

Težak, S. Babić, S. Gramatika hrvatskoga jezika – priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Školska knjiga. Zagreb. 2005.
Ham, S. Školska gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. 2002.
Raguž, D. Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada. Zagreb. 1997.
Težak, S. Hrvatski naš svagda(š)nji. Školske novine. Zagreb. 1990.
Barić, E., Hudeček, L., Koharović, N. i suradnici (grupa autora). Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pergamena. Školske novine. Zagreb. 1999.
Matković, M. Jezični savjetnik – iz prakse u praksu. Škorpion. Zagreb. 2006.