SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Hrvatski jezik pripada skupini indoeuropskih jezika, podskupini slavenskih jezika koji čine najsrodniju indoeuropsku podskupinu. Smatra se da su slaveni  sve do 3. stoljeća poslije Krista govorili jednim jezikom, s vrlo malim dijalektalnim razlikama, u znanosti nazvanim slavenskim prajezikom ili praslavenskim jezikom. Ovaj jezik nažalost nije sačuvan u niti jednomu pisanom spomeniku, već se utvrđuje poredbeno-povijesnim proučavanjima. Potvrđeni se slavenski jezici prema užoj srodnosti dijele na tri skupine...

LIPANJ 2010.

Uporaba povratno-posvojne zamjenice svoj još je jedno od općih mjesta gdje se učestalo griješi, kako u govoru tako i u pismu. Kako bismo vam detaljnije pojasnili funkciju i svrhu povratno-posvojne zamjenice, najprije vam donosimo pregled zamjenica općenito.

Zamjenice su promjenjiva vrsta riječi; imaju obilježja imenica ili pridjeva, sklonjive su, ali nemaju stupnjevanje (komparaciju). Znače upravo ono što znači riječ na koju se odnose, odnosno koju zamjenjuju. S obzirom na to imaju li obilježja kao imenice ili kao pridjevi, zamjenice se dijele na imeničke i pridjevne...

SVIBANJ 2010.

Jedno od općih mjesta gdje učestalo griješe brojni autori tekstova – novinari, copywriteri, učenici, ali i jezičari i nastavnici – jest uporaba crtice, odnosno spojnice. Većina njih niti ne zna razliku, a mnogi pišući u žurbi i nepažnji jednostavno ne provjeravaju što je zabilježilo njihovo računalo.

Crtica (–) i spojnica (-) prije svega grafijski se razlikuju, i to po tome što je crtica nešto duža i piše se s razmacima (bjelinama) s obiju njezinih strana, dok je spojnica nešto kraća i piše se bez bjelina ispred i iza nje...

TRAVANJ 2010.

Po svojoj definiciji, prijedlozi su nepromjenjive riječi koje služe kako bi se pokazali odnosi među bićima, stvarima i pojavama te utječu na padež riječi uz koju stoje. Prijedlozi izriču odnos sklonidbenih riječi i ostalih riječi u rečenici, a najčešće se ''predlažu'' imenicama i zamjenicama.

No svakako je jedan od ''najkontroverznijih'' prijedloga upravo prijedlog s/sa, barem ako je suditi po broju upita upućenih našemu jezičnom savjetovalištu vezanih upravo uz ovaj prijedlog. Kada se rabi duži, a kada kraći oblik – dvojba je ne samo mnogih prosječnih govornika hrvatskoga jezika, već i mnogih nastavnika, jezikoslovaca i lektora hrvatskoga jezika...

OŽUJAK 2010.

Vezanim leksičkim morfemom zove se prvi ili drugi dio imenične složenice koji ima leksičko značenje, ali ne dolazi samostalno, primjerice makro- u makrokozmos ili -logija u terminologija. Vezani leksički morfemi uglavnom su tuđega podrijetla, latinskoga ili grčkog, a oni koji dolaze u prvome dijelu završavaju samoglasnikom o, primjerice audio-, bio-, fito-, radio-, zoo-, rijetko kojim drugim (npr. e u tele-). Zovu ih i vezanim osnovama.

Neki vezani leksički morfemi nastaju pokraćivanjem pridjeva do samoglasničkog o, primjerice leuko- od leukocitni, eko- od ekološki. Njima se pridružuju vezani leksički morfemi domaćega podrijetla, također nastali pokraćivanjem, primjerice dvo- od dvostruk u dvodno, poljo- od poljoprivredni u poljooprema, vodo- od vodovodni u vodoinstalater. Pišu se sastavljeno s leksemom uz koji dolaze. Vezani leksički morfem rijetko dolazi kao prvi dio složenoga pridjeva, primjerice audio-vizualan, i tada vrijedi opće pravilo o pisanju složenih pridjeva. Vezani leksički morfemi sastavni su dijelovi naziva raznih struka. Tvorenice s vezanim leksičkim morfemom jesu složenice. U njihovu drugome dijelu češće dolazi tuđica...